Zbog straha se ne kupuje ni med: Bojić za Forbes BiH o slučaju Trgovska gora: “Čeka nas pravna borba u Ženevi”
Slučaj Trgovska gora davno je prestao biti samo bilateralno pitanje BiH i Hrvatske. On ima dugu historiju; hrvatske vlasti su 1997. godine razmatrale četiri potencijalne lokacije za odlaganje radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško; Psunj, Papuk, Trgovska gora i Moslovačka gora, da bi dvije godine kasnije, 1999., Trgovska gora uvrštena u prostorni plan Republike Hrvatske kao prostor za izgradnju odlagališta. Odluka o ovoj lokaciji, koja se nalazi na samoj granici sa BiH, dodatno je potvrđena 2014.godine Strategijom zbrinjavanja radioaktivnog otpada, a plan predviđa da preuzimanje otpada počne najkasnije početkom 2028. godine.
U međuvremenu građani sa obje strane granice su organizirali nekoliko protesta, te pokušali skrenuti pažnju institucijama na dalekosežne posljedice koje odlagalište može imati na život lokalnog stanovništva, privredu, kao i tri zaštićena prirodna područja na ovom lokalitetu; Natura 2000 i Park prirode Una, te Nacionalni park Una.
Bojić: “Politička odluka bez provođenja procedura”
Borislav Bojić, koordinator ekspertskog i pravnog tima BiH za Forbe BiH pojašnjava institucionalne aktivnosti BiH u rješenju ovog problema, najavljujući razgovore na ovu temu između BiH i Hrvatske i u Ženevi.
Naglašava kako Hrvatska bez provođenja studije uticaja na životnu sredinu uklanja objekte i priprema teren za izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, te upozorava da su posljedice već vidljive kroz pad prodaje meda, nepovjerenje kupaca i ekonomske gubitke koji se mjere u milionima.
“Suštinski razlog je što se radi o političkoj odluci bez provođenja procedura. Šta znači Studija uticaja na životnu sredinu? To znači da uzmete više lokacija, najmanje dvije, i vršite istraživanja koja treba da pokažu koja lokacija je prihvatljiva za takvu vrstu odlaganja”, kaže Bojić dodajući kako i preporuke struke upućuju na to da bi radioaktivni otpad trebao ostati na mjestu nastanka kako bi se izbjegli dodatni rizici.
“Sama nuklearna elektrana nalazi se u Krškom i logika stvari govori da bi otpad koji nastaje u toj elektrani trebao da ostane tamo gdje nastaje jer ga ne transportujete, ne izazivate opštu opasnost i tako dalje, jer se radi o vrlo opasnom materijalu”, ističe Bojić za Forbes BiH.
Hrvatska i Slovenija u odnosu 50:50 posjeduju nuklearnu elektranu Krško. Prema planu Slovenija će svoj dio skladištiti na mjestu nastanka na lokaciji Vrbina u Krškom. Bojić podsjeća da je postojala mogućnost da otpad bude zbrinut u Sloveniji, ali da do dogovora nije došlo zbog finansijskih neslaganja.
“Slovenija ima već planiran objekat u Vrbini i došlo je do sporazuma u pregovorima da se otpad odlaže tamo. Međutim, Slovenci nisu uspjeli da dogovore sa Hrvatskom odlaganje institucionalnog otpada i tražili su više novca nego što je Hrvatska smatrala da treba za tu namjenu. I onda se našlo klasično političko rješenje da se na granici BiH, u uklinjenom dijelu koji praktično ulazi u BiH kod Novog Grada, planira odlagalište”, kaže Bojić, dodajući da je posebno problematična blizina izvorišta Mlatve koje snabdijeva grad vodom.
Institucionalna saglasnost
Govoreći o saradnji, naglašava da Bosni i Hercegovini nije omogućeno da učestvuje u istraživanjima koja Hrvatska provodi.
“Hrvatska je nama obustavila takvu mogućnost. Mi smo bili u Fondu za razgradnju u Zagrebu i onda su nam saopštili da naši eksperti ne mogu biti prisutni prilikom istraživanja na prostorima Hrvatske. Navodno bismo zloupotrijebili podatke. Pa nema razloga, istraživanja su takva, ili imate činjenicu ili nemate”, kaže Bojić.
Ipak, ističe da u Bosni i Hercegovini postoji potpuna institucionalna saglasnost protiv ovog projekta.
“Ono što je dobro je da su svi nivoi vlasti jedinstveni, Parlamentarna skupština, Predsjedništvo BiH, Federacija BiH, Republika Srpska, lokalni nivo, Unsko sanski kanton, gradovi, opštine, nevladine organizacije i svi su kroz deklaracije i rezolucije jasno rekli da ne prihvataju izgradnju takvog objekta”, dodaje.
Naglašava i ključni pravni argument.
“Ako nemate saglasnost susjedne države, a hoćete da gradite na granici, takva gradnja uopšte nije moguća”, kaže Bojić za Forbes BiH.
Posljedice se već broje u milionima KM
Posljedice se, kako upozorava, već osjećaju na terenu, posebno u ekonomiji i poljoprivredi.
“Već sada imamo situaciju na rijeci Uni da ljudi više ne kupuju vikendice. Imate i glasine koje se pojavljuju u Novom Gradu, Bosanskoj Krupi, Cazinu, Bužimu, Bihaću, Kozarskoj Dubici, Prijedoru i Kostajnici gdje ljudi kažu, možda oni to već i odlažu”, navodi.
Dodaje da strah direktno utiče na tržište i potrošnju.
“Već sada prodaja meda i drugih poljoprivrednih proizvoda s tog prostora slabi. Možete li zamisliti kako bi se neko ponašao da zna da bilo koji proizvod dolazi s tog prostora, pa niko više nikada ne bi kupio”, upozorava Bojić.
Ističe da su ekonomske štete već mjerljive.
“Mi smo radili tu vrstu istraživanja i vidi se da tu ima već sada ozbiljne ekonomske štete. Da ne govorim velike cifre, ali se to već mjeri u milionima”, kaže on za Forbes BiH.
Ako nemate saglasnost susjedne države, a hoćete da gradite na granici, takva gradnja uopšte nije moguća, Borislav Bojić za Forbes BiH.
Prema njegovim riječima, problem je i psihološki, jer strah dominira nad činjenicama.
“Kod ljudi postoji strah. Prvo, ljudi nemaju znanje o tome i drugo, neće niko da prihvati da mu neko u dvorište donese otpad”, dodaje.
Govoreći o pravnoj strategiji, ističe da je Bosna i Hercegovina formirala snažan ekspertski i pravni tim uz međunarodnu podršku.
“Slobodan sam kazati da je ovo najbolja strategija s kojom sam imao priliku da se upoznam. Angažovana je i francuska pravna kuća koja ima iskustva u ovim poslovima i ona je danas podrška našim institucijama”, kaže Bojić.
Sastanak timova u maju u Ženevi
Postupci se vode i pred međunarodnim tijelima, uključujući ESPOO komitet u Ženevi, ali i pred sudovima u Hrvatskoj putem lokalnih partnera. U maju je u Ženevi prvi sastanak pravnih timova obje zemlje. Ukoliko se ne postigne sporazum, BiH će ići s Hrvatskom na međunarodnu arbitražu.
“Našli smo saradnike koji su pokrenuli postupke pred hrvatskim sudovima zbog odluka koje nisu u skladu sa zakonima. Nakon dvije godine predmeti su objedinjeni, što znači da Hrvatska neće odustati, ali i da se proces vodi ozbiljno”, navodi.
Ističe da postoje realne šanse da Bosna i Hercegovina uspije u ovoj pravnoj borbi.
“Ubijeđen sam jer svi argumenti i razgovori sa ekspertima i pravnicima ukazuju na to da takva vrsta izgradnje objekta u ovoj fazi, kako su to planirali u Hrvatskoj nije moguća”, kaže Bojić za Forbes BiH.
Na kraju upozorava na dugoročne posljedice ukoliko bi projekat bio realizovan.
“To će biti katastrofa za 250 hiljada ljudi koji žive na tom prostoru. Samo postojanje takvog objekta izaziva problem jer morate obilježiti teritoriju da se nalazite u blizini nuklearnog objekta i ne treba vam ništa drugo, posebno tu neće dolaziti mladi ljudi”, zaključuje.
Dodaje da bi eventualna pravna pobjeda mogla vratiti povjerenje, ali naglašava da je ključno da se poštuju procedure.
“Šta god da rade, ne mogu da grade u BiH ili neka provedu procedure. Procedure koje su proveli nisu vođene na način koji dokazuje da je moguće graditi jedan takav objekat”, ističe Bojić na kraju razgovora za Forbes BiH.
